Za stanje hipnoze se vezuju mnoge predrasude, ona se tretira kao nešto što je mistično, što izaziva padanje u trans, što se koristi kao sredstvo zloupotrebe. Neznanje je ono što jedan proveren i siguran metod povezuje i identifikuje sa trikovima, kakvi se najčešće izvode u mađioničarskim predstavama. Mnogi je smatraju za opasnu, međutim, hipnoza je potpuno bezbedno iskustvo telesne i mentalne relaksacije, tokom koje hipnotisana osoba radi isključivo ono što ona sama želi. Ne samo da je bezbedna, već je i moćan način stvaranja pozitivnih promena i oslobađanja od neprijatnih osećanja.
Korišćenje hipnoze u kliničke svrhe se naziva hipnoterapija. Ona podrazumeva skup hipnotičkih tehnika, čijim primenama se rešavaju brojni problemi, a najbolje rezultate je pokazala kod oslobađanja od strahova, panike, stresa, fobija, za podizanje samopouzdanja, za povećanje motivacije, lakše učenje, ostavljanje poroka, kod depresije, nesanice, anksioznosti. Hipnoterapijom se dolazi do promene sputavajućih stavova, do oslobađanja od nepotrebnih informacija.
Nakon što je lično otkrila delotvornost kliničke hipnoterapije, savladavši svoj strah od letenja avionom, doktor stomatologije, Nataša Kunijević Mujović, se upustila u novu životnu sferu i postala klinički hipnoterapeut. Od tada u svojoj kancelariji (061/466-29-78, radno vreme od 09-18 h, osim ponedeljkom) sa velikim uspesima, putem kliničke hipnoterapije, pomaže ljudima da uspostave svoju prirodnu orijentaciju ka psihičkom i fizičkom zdravlju. Pored uobičajenih hipnoterapeutskih seansi, dr Mujović će 11. septembra držati seminar o kliničkoj hipnoterapiji, i sferama njenog korišćenja. Od oktobra pokreće školu hipnoterapije, po North School licenci, prihvaćenoj i priznatoj svuda u svetu.

Obzirom na to da postoje mnoge predrasude o hipnozi, najbolje da nam, za početak, kažete šta je to hipnoza i koje su njene terapeutske dobiti?
– Hipnoza je prirodno stanje svesti u kome se nalazimo nekoliko puta u toku svakog dana. Neki stručnjaci kažu prosečno petnaest minuta u svakom satu. To je stanje koje nam omogućava da zaobiđemo kritičku svest, onaj deo koji stalno postavlja pitanja, ima dileme, koji sumnja, osuđuje, i navodi nas da određene informacije prihvatimo kao svoje, bez daljnje potrebe da se njima bavimo. Da bi čovek ušao u stanje hipnoze, on mora da hoće da sarađuje, da je na svesnom nivou dao pristanak da ga vodimo na put ka komunikaciji sa njegovim podsvesnim. Tu se nalazi unutrašnja arhiva koju se gradi godinama, i u koju se smeštaju naša znanja, osećanja, doživljaji, uverenja, ali i emotivni uzroci nastalih problema. Hipnoza pruža mogućnost komunikacije sa podsvešću, i omogućava prirodnu sposobnost tela da se regeneriše onog trenutka kada se uklone uzroci problema. Hipnoza je proces svesnog fokusiranja na reči hipnoterapeuta, reči koje čine sugestije, pri čemu se okrećemo ka svom podsvesnom delu, kako bi razumeli ono što se u njemu nalazi, a što se smatra za uzrok problema. Funkcioniše lako, jednostavno i lepo, i garantuje moćne promene.
U čemu se sastoji tehnika hipnoterapije?
– To je tehnika koja nas uči da koristimo svoj mozak na pravi način, da jednostavno i lako ostvarimo ciljeve i rešimo probleme, da se promenimo, naučimo da prihvatimo i zavolimo sebe. Hipnoterapija pomaže da se promeni stav prema onome što nam ugrožava kvalitet života, da drugačije gledamo na probleme. Upućuje nas na to da prepoznamo koje su nas misli dovele do toga da se loše osećamo, i da, kasnije, biramo misli koje će da nas vode ka boljitku. Tokom hipnoterapije se šalju instrukcije u podsvest i time se razobličavaju koreni koji su doveli do pojave određenih problema. Hipnoterapijom se pročišćava memorija od suvišnih informacija i pomera se fokus na ono što je bitno. Osoba u roku od 45 minuta izbaci sve misli iz glave i fokusira se samo na ono što joj ja govorim. Po završetku seanse podsvest nastavlja da procesuira primljene sugestije i pravi pozitivne promene. Osoba se u potpunosti opušta, pa nije slučajno da oni, koji na hipnoterapiju dođu napeti, nervozni i neraspoloženi, izađu smireni, rasterećeni, nasmejani. Prva seansa je univerzalna, za sve ista, to je klasično upoznavanje moje sa osobom, i njeno sa tehnikom. Osoba se već nakon prve seanse oseća bolje, ali prava akcija sledi tek na drugoj seansu. A koliko će seansi nekome biti potrebno je potpuno indivudualno.
Da li je potrebno da se onaj, koji se podvrgava hipnoterapiji, pripremi za istu?
– Nema potrebe ni za kakvom pripremom, sem da osobe koje dolaze na hipnoterapiju dobro razmisle šta je ono što žele da postignu, da promene. Važan deo prve seanse odvajamo za to da odredimo koji problem osoba ima, na koji način se on manifestuje, u kolikoj meri joj ometa život, i koji cilj, kroz naš zajednički rad, želimo da postignemo. Ako osobi to nije jasno, onda proces ide sporije i teže. Ponekad, sem navođenja cilja, određujemo i vremenske rokove do kojih želimo da ih ostvarimo, ne striktne, naravno, već okvirne.
Navedite nam neke od najuspešnijih primera iz Vaše prakse.
– Veliku ličnu transformaciju je doživela devojčica koja je došla sa aritmijom, takihardijom, blagim paničnim napadima, bez jasnog usmerenja u životu, bez znanja o tome šta je ono što želi. Mrzela je školu koju je pohađala, a nakon hipnoterapije je postala jedan od najuspešnijih studenata na veoma teškom fakultetu, sa prosekom ocena preko 9. Pred njom je, izvesno, svetla budućnost. Promenu pogleda na svet je doživela i jedna penzionisana profesorka, koja se nalazila u ozbiljnoj depresiji. Nakon nekoliko seansi se aktivirala, postala je vedrija, veselija, srećnija, i pravo je zadovoljstvo videti je i razgovarati sa njom. Poznati sportista je patio od paničnih poremećaja, a imao je i blagu formu agorafobije. Hipnoterapija mu je toliko pomogla da sada skače sa bandži džampa, leti na zmaju, jaše konje po prerijama, i sve to beleži na fotografijama koje mi redovno šalje. Ukupno, osobe koje se podvrgavaju hipnoterapiji, mogu da očekuju velike fizičke i mentalne preobražaje.
Šta savetujete onima koji ne mogu da dođu na hipnoterapiju? Kako da održe psihološku ravnotežu, da pročiste mozak, savladaju stres, da se fokusiraju na ono što je bitno?
– Da iz svog rečnika i iz glava, koliko danas, izbace reči: užasno, strašno, grozno, bez obzira na to što ih upotrebljavamo u žargonu. Ne postoji ništa što je užasno, strašno, grozno, sve može da se nazove drugim imenima. Navedene reči mozak tumači na svoj način, a kako imaju adrenalinski potencijal, sa čestim ponavljanjem podižemo nivo adrenalina u krvi. Tada je neminovno da se uznemirimo, da osetimo napetost i nervozu. Umesto tih reči, mogli bismo da kažemo da nešto nije baš najbolje, ili da je bez veze, odnosno da eliminišemo tu notu dramatizacije, da je sklonimo iz života. Od prvog trenutka kada počnete da primenjujete tu jednostavnu tehniku, najpre na sebi, a potom i sa ukućanima, kolegama, osetićete da tenzija pada, da se atmosfera menja. Takođe je korisno i lekovito reći „baš me briga” za sve ono što nam nije važno, što nas se ne tiče, na šta ne možemo da utičemo, što ne zavisi od nas.
Verujem da mnoge zanima na koji način hipnoterapija može da pomogne u mršavljenju?
– Većina gojaznih ljudi ubacuje u svoj mozak pogrešne poruke, da će se, na primer, ugojiti, i sebe vide veće nego što to objektivno jesu. Mozak prati direktive koje mu se daju. Ako osoba kaže da će da se ugoji, on, paradoksalno, sve čini da do toga i dođe. Mršavi ljudi, sasvim suprotno, govore da su takvi zato što se „na njih ništa ne lepi.” Potrebno je promeniti direktivu koju dajemo našem centralnom sistemu, odgovornom za upravljanje kompletnim mehanizmom. Kada naučimo da komuniciramo sa sobom, birajući prave reči, one koje naš mozak najbolje razume, tada se sve menja. Hipnoterapijom se zaobilaze sve sumnje i dileme, po pitanju efekta mršavljenja, i daju se određene instrukcije podsvesti. Na primer: moj organizam zadržava samo onoliko hrane koliko mu je potrebno,a sve ostalo eliminiše.
Kako biste opisali svoj posao?
– Kao izuzetno naporan i iscrpljujući. Svakodnevno se susrećem sa ljudima koji imaju probleme, i to ozbiljne probleme koje smatraju nerešivima, što ume da bude teško. Ti ljudi se osećaju loše, nemaju snage, motivacije, pate od raznih strahova i fobija, ne mogu da završe započete poslove, da pronađu ljubavnog partnera. Lepota mog posla se ogleda u tome što mogu da vidim kako se osobama, koje dolaze sa problemima, nakon svake seanse menjaju izrazi lica, kako drugačije sede, drugačije se ponašaju. Divan je osećaj kada mi stignu informacije o njihovim uspesima, dokazi o tome da su nešto učinili, savladali, rešili. Zbog svega toga mogu da kažem da imam privilegiju da se bavim jednim od najuspešnijih metoda za stvaranje pozitivnih promena od svih do sada poznatih, metoda koji ima nesagledivo široku primenu.