Misli oblikuju našu stvarnos. Kaže vrhunski ekspert za strategije i doktrine, psihološke ratove, neoružane oblike agresije i novi svetski poredak, prof. dr Svetozar Radišić, raskrinkava svetsku tendenciju vođenja ratova bez nasilja, oružjem koje utiče na psihu, volju, osećanja i ponašanje ljudi.

O svojim saznanjima dr Radišić je objavio nekoliko naučno-popularnih knjiga, više od pet stotina geopolitičkih analiza, desetinu feljtona, imao je mnoštvo javnih nastupa, u štampi i na internetu je predstavljeno nebrojeno priloga o njegovoj ličnosti, istraživanjima i stavovima.

Pored otkrivanja zakulisanih radnji, usmerenih ka demoralisanju i destabilizovanju ljudi označenih kao mete, dr Radišić sugeriše, kao rešenje, svedimenzionalnu odbranu, u kojoj su organizovani ukupni umni, materijalni i duhovni potencijali društva.

prof. dr Svetozar_Radišić

prof. dr Svetozar_Radišić

Sve je jasnije da je planeta zemlja, i ljudi na njoj, izložena raznim štetnim uticajima. Otkrijte nam kojim?

Lepo je reći uticajima. To je najnežniji izraz. Može se slobodno reći da je planeta Zemlja neprestano u ratu i da se u tom ratu koriste sva moguća oružja od informacija do kosmičkih destruktivnih sredstava. Planeta ljudi koje poznajemo je planeta laži i mržnje, zasnovana na licemerju, jer se svi kunu u istinu i ljubav. Koristi se fizičko, energijsko, duševno i duhovno oružje.

Ko je započeo neokortikalni rat, ko ga danas vodi, i sa kojim ciljem?

Rat u kojem se utiče na koru velikog mozga (neokorteks) traje od prvih informacionih ratova, a to znači od Postanja. Medjutim, on je sve složeniji, jer to dozvoljava razvoj tehnike i tehnologija.

Sada se na mozak utiče i elektromagnetnim oružjem, psihoaerosolima, u sektama i metodama poput neurolingvističkog programiranja i psihosondaža. Može se reči da je i taj rat započeo Zapad, a konkretnije oni destruktivci koji vode sve ratove na planeti Zemlji, najverovatnije smešteni u London Sitiju.

Koje su mogućnosti suprotstavljanja tom narastajućem zlu, koje izaziva zajedničko stradanje?

Ne treba ni pomisliti da to mogu učiniti obični ljudi učeni u školskim sistemima „velikog brata“, a takvi su svi školski sistemi širom sveta. No, to ne znači da nema odbrane i da ne postoji i druga strana u ratu. Rat je neprestan. Kada bi destruktivci pobedili, ova planeta bi već imala čvrst „novi svetski poredak“ i „svetsku vladu“, a oni još ne postoje, još uvek su samo cilj o kojem mašta „Elita“.

U knjizi „Neokortikalni rat” govorite o elektromagnetnom i oružju misli. Šta čini ovo oružje i kakve posledice ono može da izazove?

Kada sam pisao navedenu knjigu i sam sam se nadao da nisam u pravu i da čovek ne može da se uništi elektromagnetnom energijom. Nažalost može. Ta vrsta energije utiče na ljudski organizam u fizičkoj sferi razorno. Jednostavno, sve što vibrira na frekvencijama organa u ljudskom organizmu može da uništi ili poremeti rad organa.

U svojim knjigama sam pominjao HAARP na Aljasci, SIGINT u Merilendu, radiofrekventno i mikrotalasno oružje… Reč je o orudju i oružju čije zračenje neposredno utiče na ljudske organe. Posledice njihove primene su pogubne, od glavobolje, preko ravnodušnosti, do bolesti i smrti.

Kako može da se prepozna da je neko pod uticajem ovog oružja?

Zračenja su nevidljiva. To ne znači da ljudi iz odbrambenog sistema ne bi mogli da se snabdeju uredjajima koji identifikuju zračenja. Takvi uredjaji i razvijaju se paralelno sa elektromagnetnim oružjem. No, za to je potrebno biti slobodan. Okupirane zemlje nemaju priliku da se brane. Posebno ukoliko saradjuju sa okupatorima. Rusija takve uredjaje poseduje, koliko ja znam, najmanje 60 godina.

Šta se čini na opštem planu odbrane od dejstva ovog oružja?

Malo. Sve zavisi od uredjenosti odbrambenog sistema. Sada ne znam ni kako je uredjen taj sistem u Srbiji, a kamoli u inostranstvu. Znam samo da su Kinezi i Rusi progledali posle agresije na SR Jugoslaviju, 1999. godine.

Šta pojedinac može da učini, da bi se odbranio?

Pojedinac može najviše da učini. Najviše na taj način što neće pomagati neprijatelja niti vlast koja mu radi o glavi. Za takvu ulogu je potrebno znanje, a sistem ne nudi znanje, jer bi ono ugrozilo generalne procese u svetu. Samoshvatanje i briga o duši je osnova za opstanak. Mnogi ljudi su progledali i na putu su osvešćivanja. Oni se već brane i nalaze načina, od molitve do ozbiljnih naučnih metoda, jer napad u sferi energija se može odbiti samo energijama, a najjače energijsko oružje su ljudske misli.

Danas su najopasniji sistemci koji ne misle o budućnosti, nego samo o svojim platama i foteljama. Znam, očekivali ste da kažem da li da se okitimo i opkolimo neutralizatorima. Naravno, postoje neutralizatori, ali mi ne znamo ko ih nudi i šta ti ljudi znaju. I ovde bi odbrambeni sistem trebalo da pomogne narodu, a on to ne čini jer ne mari za narod, budući da je odnarodjen i, bar deklarativno, privržen destruktivnom delu Zapada.

Tvrdite da naše umne energije imaju moć da se samooplemenjuju, a da se čovek samovaspitava. Otkrijte nam na koje načine?

Nažalost, u školi se od 1897. godine ne uči o duši, a to znači ni o moći emocija i moći misli. Sve što čovek stvara proizilazi iz misli. Lanac koji polazi od težnje, preko želje, volje, vere, do živih i emocionalno podržanih mentalnih predstava cilja, jeste sva filozofija ljudskog života, zasnovanog na moći imenovanja, što znači na moći informacija. Kada čovek shvati koji je njegov životni zadatak (svrha života), tada počne da misli o svojim mislima, rečima, ponašanju, navikama, karakteru i sudbini. Na tom putu se dovršava i postaje sve plemenitiji.

Da li su „vladari iz senke” zaista u senci?

Da i ne. Sve strukture koje vladaju svetom (crkve, teozofi i masonerija) su tajne organizacije, odnosno organizacije sa tajnama. Njihov kodeks tajnosti je jednostavan: običnom svetu doziraju informacije. Imaju pravo da govore o sebi, ali ne i o organizaciji i drugima. Tajnoviti su. Kada pogledate simbole, od „oka Svevidećeg“, preko piramida i obeleska, od Astane do Vatikana, imate utisak da su svevremeni i stalno prisutni.

Naravno, njihovo prisistvo se najbolje pokazuje kroz planetarne procese. Više niko ne sumnja u moć ljudi koji se okupljaju u Astani, u moć pape, masona iz Evropske komisije, u moć onih koji protežiraju homoseksualizam, u moć onih koji proganjaju ljude po planeti i izazivaju ratove. Pri tome, ne možete nikoga optužiti. Zato je i moguće da Karla Del Ponte kaže da će Asada stići pravda kao Miloševića. Svi se pitaju ko stoji iza nje.

U knjizi „Neokortikalni rat” naveli ste deo predavanja čuvenog nobelovca, Oldousa Hakslija, pisca i jednog od gurua pokreta New Age. „U sledećoj generaciji, ili tu, otprilike, farmakološki će se uređivati da ljudi vole svoje robovanje i proizvoditi, tako reći, diktature bez suza. Proizaći će neka vrsta bezbolnog koncentracionog logora za čitava društva, tako da će ljudima u stvari biti oduzeta njihova sloboda, ali će rado uživati u tome, jer će biti odvraćeni od bilo kakve želje za pobunom – propagandom, ispiranjem mozga, ili idiotizacijom pojačanom farmakološkim sredstvima. I to će izgleda biti krajnja revolucija.” Da li je u Srbiji u toku ta krajnja revolucija, koju je Oldous Haksli najavio?

Osećate da sam bio u pravu? Nije to srpski problem, nego planetarni. Ne zna se ko je nesrećniji na ovoj planeti: Sirijci, Somalijci, Iračani, Avganistanci, Iranci, Turci, Grci… Amerikanci, Britanci, Srbi…? Rekao sam ovo je planeta laži i mržnje. I to što je rekao Haksli je krajnje licemerno i strašno, iako liči na proročanstvo.

Zemlja podseća na hrišćanski pakao, ali i na učionicu. Čovek mora da se uzdigne na viši nivo, ne bi li imao šansu da se osposobi za sva iskušenja i izazove koji slede. Mora da se osvesti, da teži slobodi i konačno je osvoji. Destruktivci rade svoj posao, na običnom čoveku je da se u takvim okolnostima naoruža znanjem i u borbi sa zlom uzdigne maksimalno što je moguće. To je zadatak i dostižni cilj.

Razgovor vodila Slavica Ivaniš