Mnogi su čuli za Oskara Šindlera, nemačkog biznismena koji je spasao više od 1200 života tokom holokausta angažovanjem Jevreja za rad u njegovim fabrikama i koji se borio protiv nacističkih napora da se oni uklone.
Ali manje ljudi zna za Čiune Sugiharu, japanskog diplomatu koji nije poslušao naređenja svoje vlade i izdavao vize, koje su omogućile da 6.000 Jevreja pobegne iz nacistički-okupiranih teritorija preko Japana.
„Bez njega, mnogi od velikih umova našeg doba ne bi postojali danas. Njegova zaostavština je stvorila lekare, bankare, advokate, pisce, političare, čak i prvog ortodoksnog jevrejina, dobitnika Rodes stipendije.“, rekao je Ričard Salomon, član upravnog odbora muzeja holokausta i obrazovnog centra u Ilinoisu. Muzej poseduje eksponate iz Sugiharinog života u delu svoje stalne kolekcije.
Salomonov otac, Bernard primio je 299. vizu izdatu od strane Sugihare, koji je 1940. godine postao glavni japanski konzul u Litvaniji, u oblasti gde su poljski Jevreji, izbeglice, smešteni tokom drugog svetskog rata. Kad su nacisti zapretili da će napasti Litvaniju, hiljade Jevreja je okružilo japanski konzulat i tražilo vizu kako bi pobegli odatle. Ne slušajući naređenja nadređenih iz Japana, Sugihara izdaje na hiljade viza. Od 31. jula do 28. avgusta 1940. godine, Sugihara i njegova supruga su ostajali po celu noć, pišući vize.
Japanska vlada je zatvorila konzulat, koji se nalazio u Kovnu. Ali, čak i kada je Sugiharin voz trebao da napusti grad, on je nastavio sa pisanjem i davanjem viza kroz otvoren prozor kupea. Kada je voz počeo kreće, on je dao službeni pečat za izdavanje viza izbeglicama da bi mogle da nastave sa izdavanjem viza.
Izbeglice su obično sledile rutu koja ih je vodila vozom za Moskvu, a zatim preko trans-sibirske železnice do Vladivostoka i zatim u Kobe, Japan. Većina ih je ostajala u Kobeu nekoliko meseci, a onda odlazila u Šangaj ili nekuda drugde. Salomonov otac je otišao iz Šangaja u Indiju i na kraju se odselio u SAD, gde je upoznao svoju suprugu Merijen u Čikagu.
Čiune Sugihara, koji je radio razne poslove po povratku u Japan, a kasnije dobio posao u trgovačkom preduzeću u Rusiji, nikada nije govorio o vizama. Nije znao šta se desilo sa vizama a preživeli nisu imali sreće u pronalaženju Čiunea. Ali 1968, preživeli koji je postao izraelski diplomata, Džošua Nišri, je stupio u kontakt sa njim. Godine 1985. , godinu dana pre njegove smrti u Tokiju, Izrael je dodelio Sugihari titulu „Ispravan među narodima“, titulu koja se daje ne-Jevrejima koji su rizikovali svoje živote da bi spasili Jevreje tokom holokausta.
„Ima toliko ljudi koji žive danas, jer je odvojio vremene i trudio se. Nije bilo lako. I to nije bilo jednostavno izvesti, kao: ‘Evo, ja ću vam napisati ovo’“, rekla je Ana Akabori, autorka koji je prevela „Viza za život“, memoare Iukiko Sugihara (supruga Čiune Sugihara), i koja je napisala „Dar života“, delo o životu Čiune Sugihara.
„Veoma je važno za japanski narod da zna da je postojala osoba koja je uradila sve što je mogla da ublaži japansko učešće u ratu. On je uvek bio za mir“, rekla je Akabori, koji je bila prijatelj sa Sugiharinim sinom, Hiroki Sugiharom, koji je umro 2001. godine, i koji je predsedavao fondacijom „Vize za život“. Misija organizacije je da ovekoveči nasleđe Čiune Sugihare povezivanjem „Sugihara preživelih“ i njihovih potomaka.
Grupa je dokumentovala 2.139 viza izdatih od strane Sugihare (mnoge su za čitave porodice). Nepoznato je koliko tačno ljudi može da prati svoje poreklo do „Sugihara preživelog“, mada organizacija procenjuje da ih može biti više od 100.000. Centar Simon Vizental je procenio da 40.000 ljudi danas živi zbog Sugihare.
Salomonov sin, Marko Salomon, 23-godišnji student prava na Univerzitetu u Njujorku, je rekao da usled saznanja da njegova porodica ne bi postojala bez Sugihare, u njemu ukorenjena doživotna lekcija o „moći pojedinca.“
„Većina ljudi veruje da ne mogu da pomognu celom svetu, pa se ni ne trude.“ izjavio je Mark Salomon. Ali Sugihara je pokazao da „šta god da radite sa sobom, ima mnogo širi uticaj. Ponekad je teško videti šumu kroz drveće, ali je važno u svakom aspektu svog života da se setite imate uticaja i da to treba da bude pozitivan uticaj.“