Čarls Šulc, autor crtanog serijala „Snupi”, jednom je rekao: „ne postoji problem koji je toliko znatan da ne možete otići od njega a da ga ne rešite”. Iako je istrajnost za divljenje i ključna za celokupan uspeh u životu, kada se posmatra dugoročno i na duže staze postaje samo-destruktivna. Ljudi koji se oslobode svojih nedostižnih ciljeva mogu da ostvare veću dobrobit. Tako, ponekad neuspeh treba da bude priznat i proslavljen kao pobeda.
Značajan faktor koji nas sprečava od odvikavanja je pojam nepovratnih troškova — vremena i truda koji smo već utrošili na projektu. Izgubljeni troškovi su troškovi nastali u prošlosti i ne mogu se povratiti u trenutku kada se donosi odluka.
Zabluda o izgubljenim troškovima, ohrabruje nas da trošimo novac na nešto što nismo ni planirali. Međutim, resursi su ograničeni i moramo obratiti pažnju na oportunitetni trošak-izgubljenu korist koja nastaje u onim situacijama kada izbor jedne alternative u isto vreme znači napuštanje neke druge, odnosno ono čega treba da se odreknete da biste nešto dobili.
Svaki dinar potrošen na jednu stvar ne troši se na drugom mestu. Ne možemo sprečiti probleme u budućnosti, ukoliko ne odustanemo od današnjih beskorisnih projekata. Ekonomisti preporučuju da uvek razmotrimo oportunitetne troškove, ali da ignorišemo nepovratne troškove, pri odlučivanju. Izgubljeni trošak je vezan za prošlost, dok oportunitetni trošak može da utiče na budućnost.
Međutim, ljudi imaju tendenciju da urade suprotno. Svi smo mi, na neki način, iskusili uticaj izgubljenih troškova ili obaveza u jednom ili drugom obliku, kao što su ulaganja vremena ili novca u projekte ili propale odnose. Teško je pustiti. Što je dublja rupa u kojoj se ukopavamo, mi nastavljamo da kopamo intenzivnije, jer je jednim delom, akcija način da se sačuva obraz.
Ljudi, oslobođeni od naizgled nemogućih ciljeva mentalno su zdraviji od onih koji ostaju u zamci, zarobljeni. Istraživači ističu da težnja ka teško ostvarljivim ciljevima vodi do mnoštva negativnih ishoda, uključujući razne negativne uticaje, anksioznost i smanjenu dobrobit. Neispunjeni i neizvršeni ciljevi od kojih osoba teško može da se odrekne, povlače za sobom neprestano razmišljanje o neostavrenom cilju.
Stoga, potrebno je da budemo svesni grešaka usled nepovratnih troškova kao posledice neprestanog ulaganja sredstava u težnji za neuspelim ciljem. Otklanjanje frustrirajućih ciljeva, omogućava nam korišćenje ograničenih napora i vremena mnogo efikasnije. Odustajanje od takvih ciljeva otvara nam nove mogućnosti. Kada smo previše fokusirani na određeni cilj ili ishod, postajemo strogi prema sebi i nefleksibilni, što sužava naše mogućnosti i čini nas da se osećamo ograničenim pri delovanju.