Koliko god da doprinosi dobrom ukusu, šećer vam nije prijatelj. Može se učiniti prijateljem dok vam pruža utehu (zbog brzog povećanja nivoa beta – endorfina u mozgu), ali šećer je zapravo vaš neprijatelj. Redovna konzumacija slatke hrane jedna je od najgorih stvari koju možete sebi da uradite. Moderna naučna istraživanja su pokazala, van svake sumnje, da šećer dodat bilo kojoj hrani utiče veoma štetno na zdravlje.

Pogledajte trendove potrošnje šećera u proteklih 300 godina:

  • 1700-ih, prosečna osoba je konzumirala oko 4 kilograma šećera godišnje.
  • 1800-ih, prosečna osoba je konzumirala oko 18 kilograma šećera godišnje.
  • 1900-ih, lična potrošnja, porasla je do 90 kilograma šećera godišnje.
  • 2012. godine, više od 50 % Amerikanaca konzumiralo je 1/2 kilograma šećera dnevno – što u prevodu znači neverovatnih 180 kilograma šećera godišnje.

1890. godine, na svakih 100.000 ljudi, samo 3 osobe je imalo dijabetes. U 2012. godini, kod skoro 8.000 na svakih 100.000 ljudi je dijagnostikovan dijabetes!

Nagli porast nivoa šećera u krvi najviše pogađa našu decu. U Americi, deca troše oko 10 puta više šećera nego što je to bilo 1900. godine, posebno u obliku visoko fruktozno kukuruznog sirupa (HFCS), koji predstavlja najveći izvor kalorija kod prosečnog Amerikanca. Veoma zarazan HFCS sadrži fruktozu i glukozu, ali oni nisu vezani zajedno (kao u kockama šećera) tako da telo ne treba da ih razlaže. Dakle, fruktoza se odmah apsorbuje, ide pravo u jetru, i pretvara se u masti (VLDL i trigliceride).

Prema rečima dr Joseph Mercola:
„Fruktoza takođe zavarava organizam u povećanju telesne težine, varajući vaš metabolizam (isključujući sistem za kontrolu apetita). Fruktoza ne stimuliše insulin na odgovarajući način, što zauzvrat ne potiskuje grelin (hormon gladi) i ne stimuliše leptin (hormon sitosti), što zajedno može dovesti do toga da jedete sve više i do razvoja otpornosti na insulin.” Ovaj proces takođe slabi imunološki sistem.

Prekomeran unos prerađenog šećera izaziva kompromitovanu imunološku funkciju (smanjenje sposobnosti belih krvnih zrnaca da unište bakterije), gojaznost i dijabetes.
A ako to nije dovoljno, imajte na umu da je šećer veoma zarazan! Dr Serž Ahmed iz Bordoa u Francuskoj, radio je na pacovima, dajući im mogućnost izbora između kokaina i šećera. Pogodite za šta su se opredeljivali, iznova i iznova?

Tako je … za šećer!

Ispostavilo se da je sladak ukus šećera veća nagrada nego efekat dejstva kokaina.
Šećer proizvodi dopamin hemikaliju u mozgu zaduženu za osećaj sreće i dobrog rapoloženja. Ljudi postaju zavisni u konzumiranju šećera, što im je potrebno kako bi se osećali „normalno” i prolaze fazu „odvikavanja” ukoliko bi izbacili šećer iz ishrane. Ako su „na suvom” za nekoliko dana, njihov mozak će početi sam da proizvodi dopamin, ali nelagodnost u procesu odvikavanja drži mnoge „zavisnike od šećera” zarobljenim u njihovoj zavisnosti.

Šećer takođe hrani ćelije kancera, zbog anaerobnog respiratornog mehanizma izloženog svim ćelijama raka. A pošto polovina belog šećera u SAD-u dolazi od šećerne repe, treba imati u vidu da je većina repa sada genetski modifikovana. Ovo je još jedan od razloga zašto bi se trebalo držati podalje od „bele smrti”.

Izbegavajte beli šećer, smeđi šećer, agavu i sve veštačke zaslađivače kao što su aspartam, sukraloza i saharin. Ukoliko ste sladokusac, najbolje je da se držite 100% čiste stevie, ksilitola, sirovog meda, čistog javorovog sirupa, melasa i kokosovog šećera. Ukoliko želite da budete zdravi, morate imati kontrolu nad svojim unosom šećera, tako da vas ne nadvlada.

Kraj konfuzije oko šećera

Lako je zbuniti se usled raznih vrsta šećera i zaslađivača, stoga vam predstavljamo osnovni pregled:
• Saharid = šećer

• Glukoza (zvana „dekstroza” ili „grožđani šećer”), galaktoza („mlečni šećer”) i fruktoza („voćni šećer”), sve su to „monosaharidi”, poznati kao „prosti šećeri.” Osnovna razlika između njih jeste način na koji ih vaše telo metabolizira.

• Glukoza je izvor energije, uz pomoć koje možete da trčite. Svaka ćelija vašeg tela koristi glukozu zbog energije.

• Velika količina fruktoze može biti veoma štetna za vaš organizam ukoliko je niste odmah razradili radi povećanja energije jer direktno odlazi u jetru, gde se pretvara u trigliceride (​​masti).

• Višak triglicerida povećava otpornost na insulin (i proizvodnju insulina), što može dovesti do dijabetesa.

• Prosti šećeri se mogu udružiti u formiranju složenih šećera, kao što je saharoza („kocke šećera”) koja je „disaharid” i sastoji se od 50 % glukoze i 50% fruktoze.

• „Rafinisan” beli šećer (čista saharoza), prvo se natapa rastvorom sirupa, a zatim toplom vodom, obično se hemijski obrađuje kako bi se uklonile nečistoće i kako bi se obezbojio, koncentrovao, isušio i ispario do kristalne forme a zatim se centrifugira radi razdvajanja i sušenja. Ovim putem, sve „prirodne dobrote” i „nutritivne vrednosti” potpuno nestaju! Stoga, beli šećer treba smatrati „industrijskim proizvodom” pre nego „hranom”.

• „Smeđi šećer” je beli šećer pomešan melasom.

• „Sirov” šećer nije stvarno sirov – on se kuva i većina minerala i vitamina time nestaju. Ali ovaj šećer je nešto bolji od rafinisanog belog šećera jer sadrži malo preostale melase.

• Aspartam- veštački zaslađivač je neurotoksičan otrov za pacove … treba li ovde reći nešto više?

• Splenda (sukraloza) nije šećer, uprkos varljivom marketing sloganu „napravljena od šećera.” U pitanju je hlorisan veštački zaslađivač u rangu sa aspartamom, mada ne baš toliko štetan.

• Med je oko 50% fruktoza, ali u prirodnom (sirovom i nepasterizovanom) obliku pruža brojne zdravstvene koristi. Kupovina lokalnog i nepasterizovanog meda je najbolji izbor.

• Stevia je izuzetno slatka biljka i dobija se od lista južnoameričke stevia biljke, koja je potpuno bezbedna (u svom prirodnom obliku.) Zelena Stevia dobija se mlevenjem zelenih listova biljke, dok je bela stevia obrađena i često može da sadrži i druge sastojke kao što su prirodne arome ili dekstroza. 100% prirodna zelena stevia je najbolji izbor za vas.

• Agava nektar, napravljen je od biljke agave, kaktusa. Zvuči prirodno, zar ne? Kao javorov sirup iz drveta ili med iz košnice. Međutim, nije. Agava se znatno više obrađuje, a krajnji proizvod ni izdaleka ne podseća na originalnu agava biljku. Osim toga, agava sadrži oko 80% fruktoze (mnogo više nego med ili javorov sirup).

• HFCS – visoko fruktozni kukuruzni sirup – je 55% fruktoza i 45% glukoza. Uglavnom se genetski modifikuje. Stoga se držite podalje od ovoga.

• Rapadura je čist sok ekstrahovan iz šećerne trske (korišćenjem prese), koji zatim isparava na tihoj vatri, dok se meša, a zatim se prosejava radi dobijanja zrnastog šećera. Ne kuva se na visokim temperaturama i ne pretvara se u kristalni oblik a melasa se zadržava.

• Kokosov šećer se pravi od slatkog vodenog soka, koji kaplje iz cvetnih pupoljaka kokosove palme. Ima nizak glikemijski indeks (GI) i bogat je amino kiselinama, što je manje od 10 % fruktoze, sa saharozom kao primarnom komponentom.

• Ksilitol je zaslađivač poznat kao „šećerni alkohol ” (ili poliol). Šećerni alkohol nije ni šećer ni alkohol – to su ugljeni hidrati (sa strukturama koje samo podsećaju na šećer i alkohol).

Ksilitol je ekstrahovan iz brezine celuloze. Za razliku od šećera, ksilitol se polako apsorbuje, ne uzrokuje brz porast šećera u krvi i ne zahteva trenutnu reakciju insulina u organizmu kako bi se metabolizirao. Osim toga, mnoge studije su pokazale da zapravo pomaže u sprečavanju zubnog karijesa, infekcije uha i neki dokazi ukazuju da sprečava bolesti desni, jer ksilitol deluje anti-bakterijski.