Iznenađujuća je činjenica, koliko ljudi nisu zainteresovani da saznaju da li postoje toksini u proizvodima koje konzumiraju.

Kada kupuju voće, povrće, vitamine, super hranu ili suplemente, smatraju da je to automatski bezbedno.
Industrija prirodnih proizvoda ima izuzetan sigurnosni rezultat, za razliku od masovnog broja smrtnih slučajeva izazvanih od strane farmaceutike, prouzrokovanih skrivenim toksinima koji se rutinski koriste u celoj industriji.

Nakon razmatranja naredne liste, verovatno ćete izbaciti mnogo proizvoda iz vašeg frižidera i ostave. Malo ljudi je voljno da vam kaže istinu koja je otkrivena ovde, tako da nešto od ovoga može doći kao potpuni šok.

1. Maltodekstrin ( iz GMO kukuruza )

Ako uzmete prirodni proizvod i na listi sastojaka piše “maltodekstrin”, velike su šanse da maltodekstrin iz proizvoda potiče od Monsantovog GMO kukuruza.

GMO free, zamena za maltodekstrin izvedena iz GMO kukuruza je tapioka maltodekstrin. Tapiokin skrob, odnosno maltodekstrin tapioke možete naći u mnogim sertifikovanim GMO-free proizvodima.

Kukuruzni maltodekstrin treba izbegavati, osim ako nije organski sertifikovan. Potražite tapiokin maltodekstrin ili proizvod bez maltodekstrina uopšte.

2. Vitamin C / askorbinska kiselina ( iz GMO kukuruza )

Još nešto vrlo važno, što može otvoriti oči: Dobar deo vitamina C koji se prodaje u vitaminskim suplementima, trenutno je poreklom iz GMO kukuruza. To je obično zvana „askorbinska kiselina” i skoro 100 % askorbinske kiseline koja se koristi u industriji prirodnih proizvoda potiče iz GMO.

U Americi recimo, ne postoji lanac snabdevanja sertifikovane organske, GMO free askorbinske kiseline. Ne možete ni pokrenuti serije GMO free proizvodnje askorbinske kiseline u SAD-u, jer su sva postrojenja kontaminirana ostatacima GMO kukuruza.

Budite sigurni da su sve te jeftine „Vitamin C” pilule u maloprodaji dobijene od genetski modifikovanog kukuruza.

3. Heksan — ekstrahovani proteini iz soje i pirinča

Skoro 100% „prirodnih” sojinih proteina koji se prodaju je ekstrahovano u Kini metodom heksan ekstrakcije.

Bilo šta iz Kine, treba dva puta proveriti, kako biste se uverili da je sve čisto. To se odnosi na sve prehrambene proizvode iz Kine, ne samo na proteine integralnog pirinča. Često smo pronalazili kontaminirane prehrambene proizvode iz Kine sa zabrinjavajućim nivoom metala.

Kada su u pitanju sojini proteini, niko ne osporava činjenicu da je to rutinski ekstrahovano heksanom. Heksan je visoko eksplozivna hemikalija. To nije samo izuzetno opasno po okolinu, takođe mogu postojati tragovi heksana preostalih u dobijenim proteinskim proizvodima. Ekstrahovanje heksana nije dozvoljeno kod organski sertifikovanih proteina, pa ako imate izbor, potražite organski sertifikovani, umesto samo „prirodnog” (što ionako ništa ne znači). Heksan ekstrakcija se takođe koristi u proizvodnji biljnih proteina.

4. Visok nivo aluminijuma u detoks proizvodima

Na tržištu postoji mnogo takozvanih „detoks” proizvoda koji sadrže alarmantno visoke nivoe aluminijuma i drugih metala. Konzumiranje ovakvih proizvoda za detoksikaciju vašeg tela može biti štetno za zdravlje. Ovo iskustvo je takođe dokaz da ne možete uvek verovati prodavcima takvih proizvoda koji se prodaju preko online vebinara, gde proizvođači mogu da ignorišu zakone u vezi etikiranja i izmišljaju lažne tvrdnje. Budite oprezni kod takvih detoks proizvoda sa metalima koji obećavaju čarobne rezultate.

5. Olovo i arsen u biljkama iz Kine

Kina je najzagađenija zemlja na planeti, ipak mnogo voća, povrća i biljaka se tamo uzgaja i izvozi u druge zemlje za proizvodnju prirodnih proizvoda.

Visok nivo olova i arsena rutinski se mogu naći u raznim jelima, suplementima i biljnim proizvodima iz Kine. Nije problem kada je količina teških metala kao što su olovo i živa do 1 ppm, čak ni aluminijum nije problem ukoliko je pronađen unutar hrane koja je organski gajena i gde je testom utvrđeno da je u pitanju nizak nivo. Ali kada se olovo, arsen, živa, kadmijum nalaze u visoko zasićenim nivoima (ili su prisutni u neorganskom obliku), tada oni čine proizvode potencijalnim izvorom trovanja teškim metalima za potrošače.

Zapanjujuće je, kako mnoga mala i srednja preduzeća, koja se bave uvozom maloprodajnih proizvoda iz Kine, ne vode nikakva testiranja na metale uopšte.

6. Neorganski minerali u jeftinim vitaminima

Da li biste jeli gvozdene strugotine i to zvali ishranom? Mnogi ne znaju da je većina jeftinih vitamina što se danas prodaje, napravljeno sa gvozdenim strugotinama, skoro „metalnim otpacima“.

Kalcijum koji se može naći u jeftinim vitaminima, često se pravi od školjki, a jeftin magnezijum oksid je potpuno beskoristan za ćelije našeg tela. Ukoliko kupujete mineralne suplemente, samo ćete potrošiti novac, osim ako minerali nisu u pravom obliku, na primer magnezijum orotat ili malat.

Kada je reč o mineralnim suplementima, često se mogu pronaći tragovi barijuma ili olova u tečnim suplementima, ali u malim količinama. Najbolji izvor minerala su ipak sveže biljke. Ako zaista želite da poboljšate unos minerala, nahranite njima baštenske biljke ili klice a zatim ih jedite ili cedite u sokove. Vaše telo želi organske minerale iz biljaka, a ne neorganske minerale iz stena.

7. Karagenan

Cornucopia Institut, veoma efikasna aktivistička grupa, nedavno je objavila upozorenje o karagenanu koji se može naći u hrani. Cornucopia kaže da je karagenan povezan sa gastrointestinalnim upalama, uključujući i visok nivo raka debelog creva, što je utvrđeno pri laboratorijskom ispitivanju životinja.

S obzirom na efekat karagenana na gastrointestinalne upale, Cornucopia upozorava sve koji pate od gastrointestinalnih simptoma (sindrom iritabilnog creva, spastičkog debelog creva, upalne bolesti creva, hronične dijareje), da potpuno razmotre i eliminišu karagenan iz ishrane kako bi se utvrdilo da li je karagenan faktor navedenih simptoma.

8. Akrilamidi

Akrilamidi su kancerogene hemikalije dobijene kuvanjem ugljenih hidrata. Tako na primer, prženi čips sadrži akrilamide. Oni ne moraju biti napisani na etiketama, jer tehnički nisu sastojak. U pitanju su hemikalije proizvedene prilikom kuvanja ili prženja. Konzumiranje akrilamida povećava rizik od raka bubrega za 59% .

FDA je objavila detaljan izveštaj o nivoima akrilamida u hrani, otkrivši da pomfrit ima najviši nivo od svih. Akrilamidi su takođe prisutni i u soku od suvih šljiva, pa i pahuljicama. Kesa organskog čipsa može sadržati jednaku količinu akrilamida kao i konvencionalna vrećica. To je razlog zbog kojeg čips ne bi trebali jesti.

Interesantno je da vitamin C blokira štetu od akrilamida. Međutim, ukoliko vitamin C dolazi iz GMO izvora to baš i nije najbolje rešenje. Prirodni citrusni sokovi, šipak ili prah bobice „camu camu“ su bolji izbor prirodnog vitamina C. Ukoliko jedete bilo šta od pržene hrane, pobrinite se da pre i posle obroka uzimate vitamin C.

9. Skriveni MSG / ekstrakt kvasca

Skriveni MSG je veliki problem u industriji prirodnih proizvoda. Bilo koji vegetarijanski burger verovatno sadrži ekstrakt kvasca tj. skriveni oblik MSG (monosodijum glutamat). U indistriji hrane, na etiketama uglavnom preovlađuje naziv „ekstrakt kvasca“ jer zvuči mnogo lepše nego MSG. Većina ljudi izbegava MSG, dok ekstrakt kvasca prolazi, pa ga mnogi proizvođači stavljaju u limenke supa, umacima, čipsu, gotovim jelima koje je dovoljno podgrejati u mikrotalasnoj i posebno u vegetarijanskim proizvodima, od kojih su mnogi prepunjemi hemikalijama i aditivima. Samo zato što na nekoj hrani piše da je vegetarijanska, ne mora da znači da je i zdrava. Skriveni MSG se označava i kao „autolizirani ekstrakt kvasca”,„torula kvasac” ili čak „hidrolizovani biljni protein”.

10. Fluorid u zelenom čaju

Zeleni čaj je poznat po tome što obiluje visokim nivoom fluorida. To je frustrirajuće, jer je fenomenalan za zdravlje. Dokazano je da smanjuje loš holesterol, eliminiše neurološke poremećaje a može čak pomoći i u prevenciji protiv raka. Verovatno je jedno od najzdravijih napitaka koje možete piti.

Biljka zelenog čaja upija velike količine fluorida iz zemljišta, tako da ukoliko se fluorid nalazi u zemljištu gde se gaje te biljke, tada i sam zeleni čaj može ponekad da sadrži fluorid u velikim količinama, nekad i 25 ppm. Dok sam fluorid u zelenom čaju možda i nije toliko opasan, vlade sveta insistiraju na dodavanju sintetičkog fluorida u vodu, dovodeći tako do velikog rizika za fluorozu. Kombinacija zelenog čaja i vode iz slavine može biti veoma opasna: krhke, lomljive i krte kosti, promena boje zuba, pa čak i rak.

Konačna „prljava mala tajna” industrije prirodnih proizvoda

Konačno, postoji još jedna mala tajna koju treba da znate.Većina uvoznika, dobavljača i trgovaca prirodnih proizvoda slepo veruje laboratorijskim rezultatima koje dobijaju od proizvođača i izvoznika. Dakle, tipična kompanija koja se bavi na primer prodajom, verovatno nikada nije testirala proizvod na olovo, živu, kadmijum, arsen ili aluminijum. Oni prihvataju podatke laboratorijskih testova dobijenih od strane proizvođača kao činjenicu, što je potpuno besmisleno. Uzgajivači i izvoznici vrše obmane o laboratorijskim testovima sa ciljem da prevare uvoznike i prodavce. Laboratorijski testovi se mogu lako falsifikovati.