Depresija, anksioznost, i zavisnost spadaju među najčešćim bolestima koje danas muče zapadni svet. Čini se da svaka druga osoba uzima neki oblik antidepresiva ili samo-lekova sa alkoholom ili rekreativnim drogama. Ova pojava, prisutna je među svim starosnim grupama- ideja o bekstvu od problema korišćenjem uobičajenih prethodno navedenih poroka. Čini se kao da naše celokupno zdravlje i blagostanje više nisu u interesu zdravstvenog sistema, kada osoba bilo kog uzrasta može da zakorači u kancelariju lekara i da dobije antidepresive na recept.

Vreme je da zastanemo i da razmotrimo odakle svi ovi problemi dolaze. Da li nam bilo koja od ovih supstanci, odnosno takozvanih lekova doprinosi boljitku, da li nam omogućava da pronađemo mir u sebi? Vekovima, drevne kulture iz celog sveta zauzele su naturopatski pristup za lečenje bolesti i jedan od naših najvećih padova može biti upravo to što su zapadna društva ovaj koncept korišćenja prirode udaljila od nas. Duboko, unutar amazonske džungle, tradicionalna biljka korišćena u medicinske svrhe- ajavaska, korišćena je kroz istoriju njihove kulture za lečenje mnogih bolesti. U poslednjih nekoliko godina, ovaj oblik medicine pronašao je svoj put do Severne Amerike i dobija veliku pažnju od strane mnogih medicinskih stručnjaka.

Dakle, šta je to zapravo ajavaska? Tradicionalno, u pitanju je čaj napravljen od kombinacije vina i lišća određenih biljaka iz amazonske džungle. Šamanima se smatraju doktori izvornih kultura u Južnoj Americi. Za ove ljude se priča da imaju sposobnost da komuniciraju sa svetom duhova, a tokom ajavaska ceremonije, šaman koristi te sposobnosti kako bi pomogao učesnicima pri upotrebi lekovitih biljaka. Nije poznato koliko dugo su drevne kulture koristile ovaj alternativni oblik medicine. Prva zabeležena upotreba ajavaske u zapadnom društvu bila je 1851. godine, od strane poznatog evropskog naučnika Ričarda Sprusa. Arheološki dokazi ukazuju na to da upotreba ove biljke datira hiljadama godina unazad.

Ajavaska se smatra svetim običajem među domorocima Južne Amerike, a čaj se obično konzumira u grupnoj postavci pri svečanom skupu. Svečanost je predvođena šamanom, a učesnici su obično ljudi iz svih sfera života. Akademski istraživači su se zainteresovali za ovu duhovnu praksu poslednjih nekoliko godina, istražujući ideju o korišćenju ajavaske za lečenje depresije, anksioznosti, pa čak i narkomanije. Ovi naučnici putuju do Amazonije kako bi učestvovali u ceremonijama i kako bi proširili svest o stranoj medicini. Jasno je da severnoamerička naučna zajednica počinje da shvata da trenutni pristup terapije više nema efekta.

Dakle, možda se pitate šta ajavaska iskustvo podrazumeva? Obično učesnik pristaje da učestvuje u ajavaska ceremoniji s obzirom na fizičke ili emocionalne probleme sa kojim se suočava, ili ponekad jednostavno kako bi postao svestan sebe.
Ovi mentalni problemi mogu varirati od trauma kao što su zlostavljanje ili depresija u ranim, tinejdžerskim ili zrelim godinama, do bolesti zavisnosti od alkohola ili droge, itd. Učesnik je obavezan da se pridržava stroge ishrane, nedelju dana pre ceremonije.
Ovo čišćenje omogućava telu da se oslobodi opasnih toksina koji mogu ometati efekte ajavaske, a takođe omogućava učesnicima da njihov um postane čist i jasan. Tradicionalno, ceremonija se održava u okviru Amazonje, iako obučeni šamani putuju u Kanadu ili SAD, donoseći lek lokalnim zajednicama za ljude koji nisu u stanju da putuju.

Čaj se obično uzima nakon što sunce zađe, tako da se grupa učesnika obično sastaje unapred kako bi se upoznala sa ostalim ljudima i sa šamanom koji vodi ceremoniju. Kada se sastanu, ceremonija započinje tako što svaka osoba ponaosob, popije količinu ajavaske određenu od starne šamana koja će biti neophodna za njihovo putovanje ka ozdravljenju. Nakon što učesnik popije ajavasku, vraća se u svoj krevet i započinje sa meditacijom.

Ajavaska dovodi svog korisnika u izmenjeno stanje svesti, što može da izgleda zastrašujuće na prvi pogled, međutim, šaman i ostali pomagači su tu da vode učesnike i da im pomažu ukoliko neko počne da se suočava sa teškoćama. To se odvija kroz izmenjeno stanje svesti pri kojem korisnici ajavaske postaju svesni mentalnih ili emotivnih trauma koje su bile potisnute na njihovom podsvesnom nivou, bilo da je u pitanju zlostavljanje, zavisnost ili nešto drugo. Kaže se da kada neko uzima ajavasku, duh biljke manifestuje se kroz uputstva šamana, i to je taj duh koji pomaže pri učenju i leči učesnike tokom ceremonije.

Ceremonija ajavaske može da dovede do teških iskustava, a to je uobičajeno kada se neko suočava sa teškom prošlošću u cilju isceljenja, pri detoksikaciji odnosno čišćenju, može izbiti loša energija u vidu plača, povišene temeperature, povraćanja ili dijareje. Što je teže iskustvo sa kojim se osoba suočava, to se intenzivnije leči, čisti i oslobađa duhova svoje prošlosti. Tokom ceremonije, šaman može osetiti da li je nekom potrebna posebna pažnja, a može da uradi i jedan-na-jedan sesiju sa tom osobom.

U tradiciji ajavaska kulture, šamani pevaju svete himne tokom ceremonije kako bi vodili učesnike kroz njihovo putovanje, koje može trajati od 2-6 sati. Nakon što efekti biljnog leka prestanu, pacijent je obično iscrpljen i potreban mu je san. U narednim danima koji nadolaze počinje da se oseća kao potpuno nova osoba, nakon što izbaci sav nepotreban emocionalni i fizički teret koji je duboko u sebi nosio. Učesnik nosi sa sobom novi nivo svesti, čime je na kraju promenio svoj život zauvek. Priča se da efekat koji se može postići za samo nekoliko noći konzumiranja ajavaske je ekvivalent onome što bi se dobilo od redovne psihoterapije godinama.

Šta se desilo sa Severnom Amerikom i njenom kulturom koja nas je odvojila od prirode? Ono nas je izazvalo da mislimo da sintetički kreirani lekovi ili alkohol mogu da reše sve naše probleme. Ovo su važna pitanja kojima se treba pozabaviti. Farmaceutska industrija donosi milijarde dolara godišnje, a alkohol industrija nije daleko iza tog broja. Zapadno društvo sada počinje da istražuje koncept alternativne medicine i počinje da prihvata da dosadašnji način na koji su se tretirale bolesti nema potpunog efekta.