Ratovi ne bi trebalo da se vode tako lakomisleno kao što se vode sada, jer je ljudski duh isuviše osetljiv i ne može učestvovati u tome bez užasnih posledica. Čak i najjači, najposvećeniji, i najhrabriji vojnici mogu živeti sa košmarima do kraja života. Ubijanje drugih i preživljavanje celog sukoba dok saborci nisu te sreće, može ostaviti ogromne posledice na psihu.

Kod lečenja post-traumatskog stresa, stanja koje izaziva očaj i bes kod obolelog, postoji ograničen napredak. Konvencionalna medicina nema nikakvo dugotrajno rešenje za ovaj problem, što ne predstavlja samo opasnost za osobu koja pati od stresa, već za celokupno društvo.

Obraćanje veteranskim organizacijama za pomoć je frustrirajuće iskustvo za mnoge koji su se vratili iz rata, a tipična terapija prati psihijatrijski model koji predlaže savetovanje i psihotropske lekove, koji kod mnogih, samo zamagljuju problem, i sprečavaju suočavanje sa strahom i krivicom koji su povezani sa stresom koji je uzrokovan borbom. Kao alternativu, mnogi očajni veterani pribegavaju neobičnom načinu lečenja, šamanskoj biljci iz Afrike, po imenu iboga.

Iboga je psihoaktivni biljni lek koji se dobija iz kore korena malog afričkog grma, tabernante iboga, koji se koristi oko hiljadu godina kao šamanski lek kod afričkih plemena koji prate Bviti tradiciju kao i kod Pigmeja. Kora korena se guli, usitnjava i unosi sirova, ili se od nje dobija ekstrakt psihoaktivnog alkaloida, ibogaina.

Kada se uzima na bezbedan, pravilan način, u ceremonijalne svrhe, ova biljka izaziva fascinantan i neopisiv efekat i vodi korisnika na duhovno putovanje. Poznata je po svom uspehu u lečenju mnogih trajnih psiholoških neuroza, od kojih su neke depresija, anksioznost i kompulzivno ponašanje, a naročito je poznata po uspehu u lečenju zavisnosti od opijata, koje postaje ozbiljna pretnja zdravlju društva. Funkcioniše tako što duhovno putovanje na koje iboga vodi, stvara snažnu vezu sa večnom svesti univerzuma.

Neki upoređuju ovo intenzivno psihološko putovanje sa stanjima izazvanim poznatim psihodeličnim drogama kao što su LSD i psilocibinske gljive, i usled toga, iboga je označena kao kontrolisana supstanca prvog reda. Značajna razlika između psihodelika i iboge je nepogrešiva priroda svakog putovanja, koje često vodi ljude na put preispitivanje života i iskustava i na spoznaju i razgovor sa sopstvenom besmrtnom dušom, što često dovodi do razbistrivanja misli i rešavanje bolnih problema.

„Pristupanjem našim uspomenama i važnim životnim događajima, iboga stvara slike i scene u našem umu, a mnogi čuju i glas koji im odgovara na pitanja i ukazuje na stvari koje su prevideli, i sve to u toku jedne seanse, koja može da traje i do 36 sati u zavisnosti od osetljivosti osobe, doze i stanja svesti.“ — Dilan Čarls, „Iboga, Matriks, i dekalcifikacija epifize.“

Usled svega ovoga, dokazi koji podržavaju efikasnost iboge u tretmanima za lečenje PTSP su uglavnom anegdotski, a ne klinički dokazi, i dok malo terapeuta može da potvrdi njenu efikasnost, životne priče ljudi koji su koristili i prevazišli PTSP korišćenjem ove biljke su veoma interesantne. Mnoge lične priče i svedočenja o neobičnom duhovnom putovanju koje im je promenilo život se mogu naći na internetu, što dodaje kredibilitet argumentu da neki lekovi ne moraju u potpunosti da se razumeju da bi bili efikasni.

Sledi odlomak iz lične priče korišćenja iboge:
„Video sam scene iz svog života sa neverovatnom jasnoćom, momente trijumfa i ljubaznosti, ali što je najvažnije, momente kada sam bio neljubazan i loš… momente kada je post-traumatski stres promolio svoju ružnu glavu i naterao me da pokažem svoj bol ostatku sveta. Prikazane su mi sve moguće verzije budućnosti, ishodi apokaliptični i vedri, i znao sam tada da mi iboga prikazuje ne samo moj put kroz vreme, moj životni put, već izbor koji svi imamo, da živimo na svetlu ili nestanemo u tami. U tom trenutku sam razumeo da me je moj strah sklonio sa putanje ka svetlu, da je sveobuhvatni strah koji me je zaposeo sa mislima o tome koliko sam bezvredan i suicidnim namerama, postao moj put ka sumornoj i kobnoj budućnosti, koji se neće završiti sve dok iz mene ne nestane i poslednji komadić svetla i ljubavi. Iboga mi je pokazala kako da napustim ovaj put propasti, i da na kraju svog duhovnog putovanja koje je trajalo 31 sat, način na koji mogu da izlečim svoje stanje.“ – D. M. Smit

Bviti tradicija, kod koje je iboga prisutna već hiljadu godina, naglašava da je potraga za srećom jedna od najvažnijih stvari u životu, a uz pomoć ove biljke, oni dobijaju vizije i uvid u načine na koji mogu da ostanu na tom putu. Njihova velikodušnost i ljubav su ih inspirisali da podele ovaj lek sa svetom koji još uvek nije potpuno spreman da ga razume ili ceni.