Sveti plesovi i pokreti G. I. Gurđijeva temelje se na tradicionalnim plesovima koje je Gurđijev proučavao tokom svojih putovanja po srednjoj Aziji, Indiji, Tibetu, Istoku i Africi, na kojima je posetio sufijske i indoevropske redove, budističke centre i crpio znanja iz drugih izvora tradicionalne kulture i predanja.

Radeći kao učitelj G. I. Gurđijev je i sam osmislio brojne pokrete i vežbe koje je “davao“ svojim učenicima radi njihovog samoposmatranja i rada na sebi. Tačan broj plesova i pokreta nije poznat; ima ih nekoliko stotina.


 PRVI PUT U BEOGRADU

Radionica SVETI PLESOVI G. I. GURĐIJEVA – 6. i 7. juna od 10.00 do 18.00 sati
Sportska sala Novi Beograd, Goce Delčeva 38, Novi Beograd.
Radionicu vodi Miloš Kecman.
Informacije i prijave, zaključno do srede 3. juna na e-mail: milos_kecman@hotmail.com

Težište u Posmatraču

Sveti plesovi i pokreti imaju posebno mesto u učenju Gurđijeva. Po njemu, čovek je proizvod svojih navika, reakcija i funkcija koje su postale potpuno automatske. Samo pod posebnim uslovima čovek može da shvati u kojoj meri je postao zarobljenik tih snaga. Uvođenjem neuobičajenih pokreta u ovim plesovima, prekida se krug automatizma. Čovek može da posmatra sebe na potpuno nov način, onaj na koji nije navikao. Kroz ples on svoje težište ponovo i ponovo premešta u Posmatrača, onog koji je bez kritike, analize, poređenja „s nekim ili nečim.“ On samo gleda, primećuje. Gledajući pokrete tela, Posmatrač ostaje netaknut. I malo po malo, Posmatrač stane na stranu, u korist Centra.

Centar u kome je mir

Slično kao i kod nepokretnog točka, teško je znati gde je centar. Ali ako je točak u pokretu, lako je razlikovati osovinu jer se ona ne pomera. Ako se točak okreće sve brže i brže, centralna tačka može se posmatrati u svojoj krajnjoj mirnoći. Ova tačka je centar svih pokreta. Tako je i kod duboke uznemirenosti, postoji Centar u kome je mir. U toj mirnoj, nepokretnoj tački krije se naše pravo postojanje. Drugim rečima, nepokretnost leži iza svih ili svakog kretanja.
Ako možemo da održimo naše težište u Posmatraču, možemo da naučimo vrlo korisnu lekciju. Naime, uslovi stvoreni kroz praksu Svetih plesova i pokreta mogu pružiti direktno iskustvo naših mogućnosti, daleko iznad onih na koje smo navikli.

Pokreti u skladu sa duhom

Pažnja i odsustvo tenzije, tačnije, mogućnost da se distanciramo od emocija i misli koje često onemogućavaju slobodan protok energije i života, uslovi su za harmoniju. Ako je pažnja potpuna i očišćena od nepotrebnog „prtljaga“, kao što su fizičke napetosti, brige, emocionalni naboji, mentalni nemiri, onda, iznenada, može doći do blaženog osećaja celovitosti sebe i svog bića, kao i svesnosti prostorije, članova grupe, vazduha, muzike… Tada se pokreti dešavaju bez mešanja ili kontrole uma… u skladu sa duhom i prisutnom milošću… Prelazi se iz aktivnog učešća kroz napore tela i pažnje u aktivno predavanje, lakoću postojanja, bez napora.

Zašto se zovu sveti plesovi?

Postoje dva razloga :
• Prvi, sa njima se čuva i prenosi veliko znanje koje obuhvata sve, od atoma do planete: „Kako gore, tako dole.“ Oni predstavljaju određene zakone koji regulišu sve… univerzum a i život ljudi.
• Drugi, jer utiču na unutrašnji razvoj onih koji učestvuju u njima. Plesači uče kako se fokusira pažnja, budi svesnost i dublji osećaj sebe. Miran um, svest o telu i interesovanje za emocije mogu se povezati u potpunije stanje Pažnje u kome se oseća snaga života i postaje osetljiviji na više uticaje.

Cilj pokreta je da probudi finiju inteligenciju, jasnoću misli i dovede do stanja u kome su telo, emocije i um povezani Prisustvom.
Gurđijevljevi pokreti predstavljaju jedinstvenu priliku da dođemo do mira. Onaj ko postigne svest u sebi, dobija unutrašnji osećaj radosti jer je u kontaktu sa sopstvenim životom. „Biti prisutan“ sa sobom i drugima, donosi svetost u svakom činu delanja.